
Šta je plodova voda
Plodova voda se nalazi unutar amnionske kese, koja okružuje bebu tokom trudnoće. Ona ima ulogu da štiti bebu od spoljašnjih udaraca i pritiska. Takođe omogućava bebi da se slobodno kreće, što pomaže u razvoju mišića i kostiju. Temperatura tečnosti je stabilna, pa ona čuva bebu i od temperaturnih promena. Osim zaštite, plodova voda učestvuje i u razmeni hranljivih materija i otpada.
Na početku trudnoće, plodova voda je potpuno bistra, jer u njoj još nema mnogo ćelijskih materija. Kako beba raste, ljušti se koža, oslobađa se verniks (masna supstanca) i tečnost postaje bledo-žućkasta. Zamućenost nije znak infekcije, već normalna posledica razvoja ploda. U poslednjem mesecu trudnoće, voda postaje mlečno bela, jer sadrži više deskvamiranih ćelija i verniksa. Ova promena izgleda je fiziološka i znak da je beba zrela za rođenje.
Zapremina i dinamika plodove vode tokom trudnoće
Kako trudnoća napreduje, plodova voda se postepeno povećava. To je prirodan proces jer beba raste, a prostor oko nje mora biti zaštićen i prilagođen njenim potrebama. U ranoj trudnoći ima je malo, ali već oko 20. nedelje ima značajnu količinu. Veći volumen omogućava bebi da pliva, pomera se i razvija ravnomerno. Ovaj porast je znak da se posteljica, bubrezi i pluća ploda pravilno razvijaju.
Najveća količina plodove vode obično se meri u 8. mesecu trudnoće. Tada dostiže oko 980 ml, što je skoro jedan litar. Nakon toga, količina se blago smanjuje, jer se smanjuje i aktivnost bebe i funkcija placente. Ovo smanjenje je normalno i ne znači da nešto nije u redu. Važno je da količina vode ostane u fiziološkim granicama, jer to pokazuje da placenta i beba funkcionišu dobro.
Plodova voda se stalno stvara i uklanja – nije statična. Beba je stvara uglavnom uriniranjem, a deo dolazi i iz plućnog sekreta i placente. Istovremeno, beba je guta, a deo tečnosti se resorbuje kroz membrane. Zato je njena količina rezultat fine hormonske i metaboličke ravnoteže. Ako se nešto poremeti (npr. beba ne mokri ili ne guta), količina vode može postati prevelika ili premala.
Kada količina plodove vode nije u ravnoteži
Oligohidroamnion znači da u amnionskoj kesi ima manje vode nego što je normalno za tu nedelju trudnoće. Najčešći uzrok je propuštanje plodovih ovojnica, koje može biti neprimetno. Može biti posledica bubrežnih anomalija ploda, jer fetus ne mokri dovoljno. Takođe se može javiti kod problema sa posteljicom, kada beba ne prima dovoljno krvi i hrane. Ovo stanje može ograničiti kretanje ploda i razvoj pluća, i često se povezuje sa lošijom prognozom.
Polihidroamnion označava preveliku količinu plodove vode, što može dovesti do rastezanja materice i nelagodnosti kod trudnice. Najčešće se javlja kod trudnica sa gestacionim dijabetesom, jer beba mokri više nego obično zbog povišenog šećera. Takođe se češće javlja kod blizanačkih trudnoća i nekih fetalnih anomalija (npr. nemogućnost gutanja). Višak tečnosti može povećati rizik od prevremenog porođaja ili nepravilnog položaja ploda. Zato je važno pratiti zapreminu vode ultrazvučno i pravovremeno reagovati.
Boja plodove vode – šta nam govori o bebi i trudnoći
U zdravoj trudnoći, plodova voda je prozirna do blago žućkasta. Ona nema neprijatan miris i izgleda kao čista tečnost. Ova boja je znak da je beba dobro, a posteljica funkcioniše normalno. Svetlo-žuta nijansa potiče od minimalnih ćelijskih ostataka i verniksa.
Zelena ili braonkasta boja plodove vode – ukazuje na to da je beba izbacila prvu stolicu (mekonijum). Mekonijum je prva stolica novorođenčeta, obično izbacivana nakon rođenja. Ako se pojavi pre porođaja, to znači da je beba bila pod stresom. Zelena ili braon plodova voda je znak da je došlo do intrauterinog distresa.
To stanje može zahtevati bržu reakciju i često hitan porođaj. Prisustvo mekonijuma povećava rizik od aspiracije i respiratornih problema kod novorođenčeta.
Crvena plodova voda sadrži krv, što nikada nije normalan nalaz. To može ukazivati na odljuštenje posteljice (abruptio placentae) ili krvarenje iz grlića materice. U nekim slučajevima, prisustvo krvi je povezano s pretnjom pobačaja ili prevremenim porođajem. Ovo stanje zahteva hitnu dijagnostiku i praćenje.
Bez obzira na količinu, crvena plodova voda je znak za alarm.
Pred kraj trudnoće, plodova voda prirodno postaje zamućena i mlečno bela. To je rezultat ljuštenja kože fetusa i oslobađanja verniksa (zaštitne masti). Ova promena se smatra fiziološkom i normalnom. To je znak da je beba potpuno zrela i spremna za rođenje. Mlečno-bela boja je zato često viđena u terminskim trudnoćama.
Sastav i osobine plodove vode
Plodova voda ima blago baznu pH vrednost, što znači da nije kisela. To joj omogućava da štiti bebu od infekcija i iritacija. Alkalnost pomaže u održavanju stabilnog hemijskog okruženja za rast fetusa. Normalna pH vrednost je oko 7,0–7,5, što se razlikuje od urina koji je često kiseo. Promena pH može ukazivati na infekciju ili prisustvo plodove vode u vaginalnom sekretu (npr. kod preranog pucanja vodenjaka).
Većina plodove vode je čista voda, ali sadrži i mnoge korisne supstance. Elektroliti kao što su natrijum i fosfati pomažu u održavanju ravnoteže tečnosti i minerala. Tu su i glukoza i proteini (albumin) koji hrane plod i pomažu u rastu. Urea, kreatinin i mokraćna kiselina su otpadne materije koje dolaze iz fetalnog urina.
Pre 16. nedelje trudnoće, plodova voda je sterilna i bez ćelija. Kasnije, kako se beba razvija, ljušti se koža i počinje stvaranje plućnog sekreta. Ćelije koje se nalaze u plodovoj vodi potiču iz disajnih puteva, kože i membrane amniona. Zato se iz ove tečnosti mogu izolovati fetalne ćelije za genetske i biohemijske analize (npr. tokom amniocenteze). Njihovo prisustvo je znak da je fetalni razvoj ušao u zreliju fazu.
.