Hepatitis b kako se prenosi: Hepatitis B može se preneti nezaštićenim seksualnim odnosom sa zaraženom osobom, jer virus može biti prisutan u spermi, vaginalnim tečnostima i krvi. Infekcija se može dogoditi bilo kojim oblikom seksualnog kontakta. Virus se može preneti vaginalnim, analnim i oralnim seksom ako dođe do kontakta sa inficiranim telesnim tečnostima. Upotreba kondoma značajno smanjuje, ali ne eliminiše u potpunosti rizik od infekcije hepatitisom B. Hronični nosioci virusa mogu ga preneti čak i ako nemaju vidljive simptome bolesti.
Prisustvo rana ili iritacija na genitalijama povećava mogućnost infekcije. Seksualni odnosi tokom menstruacije povećavaju rizik od prenosa. Prisustvo krvi tokom odnosa može dodatno olakšati širenje virusa između partnera.
Analni seks nosi veći rizik prenosa hepatitisa B. Zbog većeg rizika od mikrooštećenja i krvarenja, analni seks je posebno rizičan u kontekstu prenosa virusa.
Oralni seks takođe može biti put prenosa hepatitisa B. Iako ređe, virus može ući u organizam kroz povrede u ustima ili kontakt sa inficiranim tečnostima.
Medicinski instrumenti moraju biti sterilizovani da bi se sprečio prenos virusa. Ako se hirurški ili stomatološki instrumenti ne sterilišu pravilno, mogu postati izvor infekcije.
Tetoviranje i stavljanje pirsinga moraju se obavljati sterilnom opremom. Ako igle i drugi alati nisu pravilno dezinfikovani, mogu postati vektor za prenos virusa hepatitisa B. Hepatitis B virus može ostati zarazan na suvim površinama poput instrumenata i igala i do sedam dana. Upotreba zajedničkih brijača ili makaza može predstavljati rizik. Predmeti koji dolaze u kontakt s krvlju mogu preneti virus ako se ne dezinfikuju između korišćenja.
Virus hepatitisa B može biti prisutan u pljuvački zaražene osobe, ali se smatra da je rizik prenosa ovim putem relativno nizak.
Za razliku od krvi i genitalnih tečnosti, koncentracija virusa u pljuvački je znatno manja, što smanjuje verovatnoću infekcije. Međutim, u određenim situacijama, kao što su prisustvo rana, posekotina ili ulceracija u ustima, mogućnost prenosa može se povećati. Ljubljenje samo po sebi ne predstavlja značajan rizik, osim ako obe osobe imaju oštećenja sluzokože kroz koja virus može ući u krvotok. Takođe, deljenje pribora za oralnu higijenu, poput četkica za zube, može povećati rizik infekcije ako na njima ostanu tragovi krvi ili pljuvačke zaražene osobe.
Hepatitis b kako se prenosi: Vertikalni prenos hepatitisa B dešava se kada zaražena majka prenese virus svom detetu tokom trudnoće ili porođaja, pri čemu je rizik najveći u trenutku rođenja, kada novorođenče dolazi u kontakt sa majčinom krvlju i telesnim tečnostima.
Ukoliko majka ima visok nivo virusa u krvi, verovatnoća prenosa značajno raste. Međutim, prenos tokom same trudnoće (intrauterini prenos) je retka pojava i uglavnom se dešava kod teških infekcija ili placentarnih oštećenja. Ključna mera prevencije jeste davanje imunoglobulina protiv hepatitisa B (HBIG) i prve doze vakcine bebi u roku od 12 sati nakon rođenja, što smanjuje rizik prenosa na manje od 5%. Dojenje nije kontraindikovano ako je beba vakcinisana, jer majčino mleko ne sadrži visok nivo virusa, osim ako postoje krvave ragade na bradavicama.
Trudnicama sa aktivnom infekcijom često se preporučuje antivirusna terapija tokom trećeg tromesečja kako bi se smanjila količina virusa u krvi i rizik prenosa na dete. U zemljama sa visokom prevalencijom hepatitisa B, obavezno testiranje trudnica na HBV pomaže u ranoj identifikaciji i primeni preventivnih mera.
Carski rez se ne smatra nužnim za smanjenje rizika, osim ako postoje dodatne medicinske indikacije. Deca rođena od majki sa hepatitisom B treba da prime kompletnu seriju vakcina u prvih šest meseci života, nakon čega se testiraju na prisustvo infekcije kako bi se osiguralo da nisu zaražena. Pravovremena intervencija i vakcinacija su ključni za zaštitu novorođenčadi i sprečavanje hronične infekcije.
Hepatitis B može se preneti i putem kontakta sa inficiranom krvlju kroz manje povrede, ogrebotine ili oštećenja kože. Iako se često misli da je potreban direktan ulazak velike količine krvi u krvotok, virus može dospeti u organizam i kroz neprimetne mikrooštećenja na koži i sluzokoži.
vaj način prenosa je posebno značajan u situacijama gde dolazi do bliskog fizičkog kontakta, kao što su borilački sportovi (rvanje, boks, džudo) gde su ogrebotine, posekotine i modrice česte. Takođe, osobe koje rade u zatvorenim kolektivima, poput zatvora, vojnih kasarni i domova za negu, mogu biti izložene riziku ako dođe do kontakta sa tuđom krvlju, posebno u slučajevima fizičkih sukoba. Osobe koje pružaju prvu pomoć bez rukavica takođe mogu biti u opasnosti ako na svojim rukama imaju sitne ranice kroz koje virus može ući u krvotok.
Poliester vs. Pamuk: Ko je pravi kralj tekstila? U svetu mode i tekstila, dve tkanine…
Kolagen u kafi: Da li ima smisla? U poslednje vreme, kolagenska kafa postala je pravi…
Medenjaci recept: Medenjaci su simbol zime i praznika, a ova varijacija sa narandžinom korom i…
Normalne laboratorijske vrednosti tokom trudnoće Trudnoća je period velikih fizioloških promena u organizmu žene. Ove…
Antivirusni lekovi: Zašto je tako teško napraviti ih? Bakterije su ćelijski organizmi, što znači da…
Šta je D-dimer D-dimer je protein koji nastaje kao nusprodukt kada se krvni ugrušak razgrađuje…
This website uses cookies.